Iz Evanđelja po Mateju; Mt 22, 1-14
U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.« Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«
Promišljanje
Nekako nam se posebno urezuje u svijest zadnji dio ovoga evanđeoskog odlomka. Mnogo zvanih, malo izabranih. Promatrajući svoje bližnje, čak i sredinu koja nas okružuje, ako hoćemo i društvenu – političku situaciju koja okružuje našu domovinu a i cijelu Europu pa i čitav svijet, kao da nestaju oni koji su izabrani. Kao da ne postoje, ne vide se. Svuda niču gljive negativnosti – nezaposlenost, bolest, neisplaćene plaće, tuga u srcima kako starih i nemoćnih tako i mladih i zdravih. Zar smo uistinu pozvani? A na što to?
Pozvani smo biti oni koji će u surovoj stvarnosti postati nositelji boljeg svijeta. To je slika svadbe. Svadba uključuje radost, radost koja se dijeli, koja se prelijeva na srca i duše onih koji nas okružuju, na sve s kojima dolazimo u kontakt. Kako to postići danas, u svijetu i situaciji koju imamo pred sobom?
Jedna nam je stvar zajednička. Svi smo pozvani. Isus upućuje poziv svima. Svi koji žele nositi ići za njim moraju urezati si u život, dapače i u dlan svoje ruke ako treba, da moramo nositi križ. Zaboravili smo na križ. Ne gledamo niti prema križu niti prema uskrsnuću. Počeli smo se ponašati, pod utjecajem društva, kao ljudi koji svoje interese žele podrediti svima. I to baš svima, tako i dragom Bogu. To je slika ljudi koji ne žele doći na svadbu. Vidjeli smo kako završavaju – nestaju. S druge strane tu su i oni koji ne prepoznaju vrijednost trenutka, vrijednost kairosa – spasonosnog vremena. To vrijeme je sada, naš život danas je to spasonosno vrijeme za nas. I u tom vremenu mi moramo donijeti odluku – odluku da želimo biti Kristovi. Kršćani smo jer smo Kristovi. To ne smijemo zaboraviti. Ne možemo polovično odgovoriti na taj poziv, kao budem jer eto tako rade i drugi pa običaj je, dio kulture. Ništa od toga. Pogledaj prispodobu i vidi onoga koji je izbačen van. Zašto je izbačen? Jer nije prepoznao značaj svog kairosa, vremena, svog života. Nije se obratio. To je centralni pojam ovog teksta – obraćenje. Okretanje lica prema Bogu, okrenuti lice Kristu, i to jednom za svagda u svemu što činimo.
To znači ne odustati od sebe, od ljudi s kojima dijelimo ovaj život, od nastojanja da hodimo prema sreći, da oblikujemo ovaj svijet te posebice našu domovinu. Da, neće nam biti lako, bit ćemo više žedni nego siti. Ali ćemo izgraditi budućnost. Kako to znam? Ja to ne znam, ali zna naš dragi Bog koji nas je stavio tu gdje jesmo. Zato upamtimo dobro što nas danas sv. Pavao poručuje da je naučen i biti sit i biti gladan. Ali sve u Onome koji ga jača! (usp. Fil 4, 12 – 14. 19 – 20). Nikada ne zaboraviti da naš život izvire iz Krista i vodi k njemu.
Tek tada ćemo uspijevati biti sol zemlje i svijetlost svijeta. A na to smo pozvani! Stoga, ne odustaj od rada na dobru. Budi pošten i ustraj u ljubavi prema svima, makar te drugi i zamrzili zbog toga i odbacili. Tako su činili i našem Gospodinu. Naljeduj Njega i život će ti biti ispunjen teškoćama i križem, ali i velikim blagoslovom. To je poziv naš. Zato budi hrabar i nastoj izboriti mjesto među izabranima!
M. K.