Iz Evanđelja po Mateju; Mt 25, 14-30
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«
Promišljanje
Pomoću prispodoba Isus približava stvarnost kraljevstva Božjeg svojim slušateljima. One su način na koji nas Isus, uzimajući svakidašnje slike koje su bile poznate slušateljima pokazuje kakvo će biti i kakvo jest kraljevstvo Božje. One su sredstvo navještaja, kojima treba pristupiti s vjerom, te će onda one omogućiti da ovu stvarnost počinjemo gledati kao odsjaj buduće slave koja nas čeka na nebesima.
Na ove početku ove prispodobe nalazi se zadatak, poziv, a to je briga oko povjerenog dobra, koje gospodar dijeli svojim slugama. Pri podjeli se vodi jednim načelom – sposobnosti. Kako je koji sluga sposoban toliko mu novca biva povjereno. Na slugama dakle počiva povjerenje, da mogu odgovorno i sigurno baratati imovinom, ali se od njih i očekuje da s tom imovinom učine da ona naraste, da se umnoži. Dvojica su uspjela, treći nije. Kako bismo to mogli povezati s nama samima i našim životima?
Svatko od nas je krštenjem urastao u Krista. Postali smo sudionici njegova spasenja. U nama je zapaljena iskra Duha Svetoga koja smjera prekrasnom svjetlu u zoru uskrsnuća. Doći do uskrsnuća, biti uskrsnut, zadobiti udjela u vječnom životu, to je ono na što smo svi pozvani. Pitanje s kojim se suočavamo je što i kako to naše krštenje živimo. Dali samo sjedimo i čekamo ne mareći za stvarnost prisutnosti Krista oko nas, u našim bližnjima, dali samo jedemo i pijemo ne gledajući oko sebe, dali se zatvaramo u sebe i ne donosimo plodove Duha Svetoga ili činimo suprotno i nastojimo oko toga da svi oko mene vide kako sam ja sretan jer sam urastao u Krista. To ne znači da mi je život lakši, da ne postoji križ, da ne postoje tegobe. Problemi i patnja sastavni su dio kršćanstva. Oni se slijevaju u križ Isusov, te svi mi, poput Njega, moramo uzeti svoj križ i nositi ga svakodnevno. To znači i da živimo tako da, koliko mogu, pomognem onima oko sebe koji su u potrebi. Ponavljam svakodnevno je potrebno nositi križ. Kršćanin nisi samo u trenucima Božića ili Uskrsa. Kršćanin si cijeli život. To je ono čega moram postati svjesni ukoliko želimo zadobiti nagradu.
U prispodobi se govori o umnažanju dobara, o tome da je nagrada susret i radost u zajedništvu s gospodarom. Tako i mi, nakon što svoj život posvetimo tome da naša srca i naša lica odsijevaju ljubavlju Kristovom, zadobit ćemo zajedništvo s Njime u vječnost. Inače, poput sluge koji je bio lijen i nemaran – bit ćemo izbačeni van. Biti izbačen van znači biti isključen iz zajednice života, iz radosti, iz sudjelovanja na izvoru ljubavi. To je jednom riječu rečeno pakao – isključenje iz svega, totalna samoća i izoliranost, nepostojanje ničega.
Promislimo u ovom tjednu o ovim stvarima. Kako ih ostvariti u životu. Gdje su to stvari na koje me Bog poziva? Dali to znači da budem dobar učenik, student, prodavač, obrtnik, poslodavac. Uvijek se vodimo načelom ljubavi. Ljubimo Gospodina i ljubimo bližnjega svoga. To je naš zakon, to je svrha života. A svi znamo da ukoliko želimo ljubiti prvo moramo mi sami ljubiti. Uvjeran sam da postoji makar jedna osoba kojoj možemo učiniti život ljepši, dali to znači nekome pokloniti svoj sat ili košulju ili nekoga odvesti liječniku ili nekome kupiti kruh i mlijeko ili pomoći nekome popraviti krov da mu ne prokišnjava ili nekome dati drva za ogrjev. Dano nam je da i mi drugima dajemo. To je smisao umnažanja imovine, daj i dat će ti se. Jasno, daješ onoliko koliko možeš drugima, i to ne samo materijalno, već i duhovno. Danas je najteže biti čovjek i prijatelj ljudima oko nas. Ljudi su žedni prijateljstva. Promisli o tome i budi prijatelj svojim bližnjima!
Neka nam u tome pomogne zagovor naše Majke, Blažene Djevice Marije, koja je znala kako svakoga ljubiti, ona nam je uzor u vjeri a još više u ljubavi. Sve što je imala u životu stavila je na kartu ljubavi. Njezin život nam je pokazao da se isplati živjeti po Božjem i nasljedovati Isusa. Budimo i mi takvi. Ustrajmo u činjenju dobra! Budimo vjerni u malim stvarima i zadobit ćemo nagradu na nebesima, a naš život će obilježavati plodovi Duha Svetoga – mir, radost, nada, ljubav, zajedništvo. Ne bojmo se ljubiti!
M. K.