Sretan završetak

“Prema Svetom pismu, Bog neće dopustiti da pravednik vidi svoje uništenje. Žene su htjele Isusa pomazati, ali ga nisu našle. Anđeo im je rekao da je uskrsnuo”, piše o. Gerard u jednom od svojih razmišljanja nad Biblijom.

Ponajprije treba reći da se o. Gerard toliko suživio s biblijskim tekstovima da je mnoge od njih znao i napamet. To je slučaj i s ovdje navedenim tekstom iz Psalma 16. To je tekst koji se nalazi i u molitvi časoslova koju je o. Gerard svakodnevno molio.

Svakodnevno druženje s Božjom riječi u molitvi osposobilo je o. Gerarda ne samo da zna napamet pojedine retke iz Svetog pisma, nego da ih i svakodnevno oživljuje primjerom svog života.

Misli Svetog pisma bile su mu poticaj i svjetlo u svagdašnjim situacijama i problemima s kojima se morao susretati. Poticaj da probleme ne rješava nagonski, nego po Božju, u skladu s Božjom svetom voljom, i na korist mnogima. Jer bez Božjeg vodstva čovjek nerijetko pokazuje svoje slabosti do te mjere da postane gori od životinje, a kad prihvati Božje vodstvo, onda ga Bog vodi putovima očovječenja na Božju sliku. Ta i narod veli: ,,S kim si, takav si!“ Tako i onaj koji se druži s Bogom po molitvi, svetim sakramentima i razmišljajući nad Svetim pismom, puno lakše očituje da je čovjek ipak više od životinje, da je čovjek Božja slika i prilika. Takvog čovjeka Sveto pismo naziva pravednikom.

Upravo psalam koji je o. Gerarda potaknuo na dublje promišljanje govori o vrijednosti druženja s Božjom riječi. Po tako uspostavljenom prijateljstvu, vjernost Božja biva zajamčena i preko granica ljudskog ovozemaljskog života:

“Gospodin mi je svagda pred očima, jer mi je zdesna, neću posrnuti. Stog mi se raduje srce i kliče duša, i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju, ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti lica svojega, sebi zdesna blaženstvo vječno.”

Ove ohrabrujuće riječi Svetog pisma potiču čovjeka vjernika da pogledom vjere gleda dalje od trenutnih poteškoća u kojima se nalazi. Ustrajno i postojano druženje s Gospodinom daje čovjeku temelj za nadu da ga Bog kao dobar prijatelj nikad neće napustiti, pa ni u trenutku kad treba umrijeti. Naime, mnoge nam je nevolje proći u ovom životu, za koji su naši preci s pravom govorili da je “dolina suza”.

Mnoge su nevolje koje obilježavaju naš zemaljski život, i nije moguće pobjeći od patnje u njemu. Zato je jako važno kako se nosimo sa životnim problemima. Jako je važno postavljamo li se u kriznim situacijama kao osobe životinjskog ili Božjeg porijekla. Božje vodstvo nam omogućuje da sačuvamo ljudsko dostojanstvo i u neljudskim okolnostima. Nije li nam to tako očito i u primjeru o. Gerarda u teškim ratnim i poratnim uvjetima, i općenito u životnim poteškoćama?

S Božje strane pomoć je neupitna, pitanje je samo hoćemo li mi, poput o. Gerarda, ustrajati u prijateljstvu s Gospodinom Bogom.

O. Gerard svoju ustrajnost i pouzdanje u Gospodina Boga izgrađuje na Isusovom primjeru. U Isusovom životu se najljepše obistinjuje ono što je psalmist nekoliko stoljeća ranije prorokovao o Gospodinu Bogu i njegovom prijateljstvu. Bog doista neće dopustiti pravednikovo uništenje. Kao što nije dopustio da Isusov križ bude točka na njegov ovozemaljski život, kako bi to bilo po ljudsku očekivati, i zbog čega su i žene bile došle na grob. U Isusovu uskrsnuću najljepše se ostvaruju psalmistove riječi: “Stog mi se raduje srce i kliče duša… jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju… Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti lica svojega, sebi zdesna blaženstvo vječno.” To je ono što Bog čini sa svojim prijateljima, koje psalmist naziva pravednicima. Ne dopušta da njihovo prijateljstvo s Njime propadne. I nikakva ljudska sila tu ne može pobijediti svemoćnu Božju ljubav, niti nas ikakva ovozemaljska nevolja može rastaviti od Njega, kako veli i sveti Pavao kad piše:

“Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba?
Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? … U svemu tome
nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren
sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni
budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće
nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu
našem.”

O. Gerard je to vjerovao. Zato je i živio tako sveto i po Božju.

o. Dario Tokić, OCD

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: