“Zakej je nizak (mali bio) al veliki grešnik. Zato se popeo na drvo da može vidjeti Isusa. Isus pak videć njegovu želju ne samo da se dao vidjeti nego još i u goste mu otišao.[…]
Saznajem od drugih (CRKVA) da je Isus u mom gradu (DUŠA). VJERUjem da je to istina, čuo sam o njemu brojna svjedočanstva, ali svatko govori na svoj način. Najbolje bi bilo da sam pođem upoznati tog Učitelja. Želim ga sam upoznati, susresti se s njim (ČEŽNJA). “A ti, što ti, kažeš tko sam ja?”
U NADI da ću ga susresti, odlučujem (ODLUČNOST) krenuti na put. No, kao i Zakej, uočavam da sam nizak i da ne mogu tek tako vidjeti Isusa, ni doći do njega. Potrebna mi je pomoć. “Iz ovog razgovitno vidim, da po sebi Tebe ne mogu ni viditi, ni spasiti se. Zato ću se popeti na voćku molitve.” Ugledah voćku (MOLITVA) koja se uzdiže visoko iznad zemlje prema nebu.
Uspon nije u početku lagan (USMENA MOLITVA), iziskuje napor, ne vide se još ni plodovi. Prve grane su debele, osjećam se sigurno (UZDANJE U SEBE), ali još ne vidim Isusa. Trebam se nastaviti penjati više (MISLENA MOLITVA). I tako penjem se sve više i više, dobivam sve veću širinu pogleda. “Po molitvi što bolje napreduje, čovjek sve većma i višlje ide putem savršenosti.” Vidim sada kako sam malen bio dolje na zemlji (SAMOSPOZNAJA), grane bivaju sve tanje i polako gubim sigurnost u svojim nogama. “Po molitvi vidi čovjek koliko je mali, nedostojan vidjeti najljepšeg Isusa.” Tu već nailazim i na prve plodove, te na prve kušnje i suhoće. “Kada se čovjek na ovu voćku , ne samo popne, nego i jede s nje, ojačat će se. Ako ga tkogod i otisne tamo-vamo, ako veliki vjetar (puše) s voćkom – s našom molitvom i dušom. Ipak stalna molitva sve svlada…”
Ovdje je vrlo bitna stalnost u molitvi i poniznost, jer me ona čini lakšim tako da se mogu nastavit penjati do samog vrha, na najtanje grane. Potrebno je rasterećenje od svega suvišnog što još nosim sa sobom, a što mi ustvari ne treba (NAVEZANOSTI). Sada je vrijeme da otkrijem što je to i jednim rezom prekinem niti koje me povlače dolje. Ne moram se sramiti svojih nedostataka ni “zelenih plodova”, nego se potpuno predati Njemu. “Uistinu bez mene ne možete učiniti ništa.”
“Ostat ću ipak mali i ponizan da napadnem prigodom oluje napasti s ove voćke, da se ne prestanem moliti u ovoj nuždi, nego da se baš većma hvatam za ovu voćku, ako nema na njoj zrelog voća, slatkog voća, ja ću silom jedan zelen zalogaj otkinuti, pa Suncu nebeskom Isusu okrenuti, neka grije i žeže da sazrije, tako malo s tim sazrelim zalogajem se nasititi.”
Odjednom shvatim da više ne mogu dalje, to je najviše što mogu ići. S te pozicije sada vidim Isusa, promatram ga i čekam da on pogleda mene. Svojim pogledom hvatam njegov pogled (KONTEMPLACIJA). Isus me pogleda, dolazi k meni osobno i poziva me da siđem. Poziva me da se odreknem svega onoga što sam sam postigao penjući se. Poziva me da se odreknem samoga sebe. Silazak mi teško pada, ali želim biti poslušan Isusu i silazim “dokle ne čujem glas Isusa: Danas ću tebi otići i zauvijek s tobom ostati.” Isus želi doći u moju kuću (SRCE) da skupa večeramo. Događa se sjedinjenje (LJUBAV). “Ne živim više ja nego Krist živi u meni.”
Gledajuć unazad vidim kako “ipak stalna molitva sve svlada, očisti od grijeha, hrani i ojači dušu, sveže dušu za Boga da se u Njega uzda; al ova sveza od početka je jako dugačka i daleko je Bog od nas. Kada smo se popeli na vrh molitve, dođe Isus nama, kliče, dođe u naše srce, a mi onda od radosti osjećamo živo nagnuće sirotinju pomazati, sve krivice, ne samo ispovjediti, nego na toliko popraviti, da ako Isus želi za ovaj i ovaj grijeh, nesavršenost samo ovoliko i ovoliko pokore činimo, mi smo pripravni 4 puta toliko činiti.”
Iz susreta s Isusom događa se da činim dobro drugima, onima koje ljubi Onaj kojeg ja ljubim. On se nalazi u svakom čovjeku, baš svakom, i svakog osobno poziva da se popne na “voćku molitve”, jer se želi susresti s njim i blagovati u njegovoj kući tj. nastaniti se u njegovom srcu. Otac Gerard je to jasno vidio i želi pomoći svima da pronađu ovu voćku, te kličući zahvaljuje: “Hvala ti Isuse što si me podigao na voćku molitve, moleć ću zahvaljivati, što sam stvorenje na Tvoju sliku, što sam kršćanin, što sam karmelićanin, što sam svećenik.”