Red bosonoge braće Blažene Djevice Marije od Gore Karmela, koji u Somboru postoji i djeluje 110 godina, a od 1959. godine prisutan je i u dragoj nam domovini Hrvatskoj, potiče na nasljedovanje Majke Božje koja moli i radi, koja služi svojemu Sinu dok ga pozorno sluša i radi sve ono što on kaže, kako poručuje i nama:
„Učinite sve što vam kaže!“ (Iv 2,5).
Sluga Božji o. Gerard u svom životu sve poduzima kako bi Majci i Kraljici Karmela bio što sličniji. Cjelokupnom njezinom životu, kako nam ga prikazuje Evanđelje, on se ne divi, on jednostavno nastoji nasljedovati njezin primjer.
Diviti se može a da se ne nasljeduje. Onaj koji se samo divi, ne osjeća se pozvanim od onoga kome se divi da nešto i učini. Onaj koji se divi i osobu kojoj se divi uzima za uzor koji želi nasljedovati, tako da ju slijedi svim silama svoga duha, takav se kreće u dva pravca. Prvo: razmišlja o osobi koja mu je obuzela srce.
Motri, razmatra, prebire u srcu. Drugo: sve ono što je uočio želi ostvariti svojim životom. On živi u nasljedovanju. Ne u pukom imitiranju, već u stvaralačkom nasljedovanju.
U jednom tekstu svoje duhovne ostavštine o. Gerard piše:
„Blažena Divica Marija volila je sama biti i Bogu se moleć i radeć s Bogom se razgovarati… Ovo videć svaka valjana duša mora kazati: što je moja mila Majka Blažena učinila i ja ću učiniti. Ja ću odsele sve moje snage i Božje darove na to hasnirati, da pohodim one koji su u potrebi i da jim pomažem. (…) Svi mi hoćemo odsele naslidovati Blaženu Divicu.“
Putem svojih propovijedi, o. Gerard slušatelje upozorava na takav vid nasljedovanja. Obrazlaže putanju takvoga duhovnog djelovanja. Ako netko, nasljedujući Blaženu Djevicu Mariju, bližnjemu čini kao i ona kad ide u pohode svojoj rođakinji da joj pomogne, te i on pođe i pomogne bližnjemu u potrebi, pomoći će mu i tjelesno i duhovno.
Kad se čovjeku pomogne pri obavljanju nekoga teškoga posla ili u bolesti, i to radi Boga, upravo nasljedujući Bezgešnu, taj će se čovjek zapitati, zašto sam to učinio? Ako je moj odgovor da učinjeno nije radi plaće, već iz prijateljstva, jer i meni Bog pomaže a ne traži nadoknadu, onda će se taj čovjek upitati zašto da i on tako ne radi.
Majka Božja je svojim pohodom i tromjesečnim pomaganjem Elizabetin život učinila puno ljepšim i radosnijim. Čovjek koji je doživio takvu pomoć i takvu Božju blizinu zasigurno će potražiti Boga. Sluga Božji kaže:
„Kada se valjana duša poštara za tilo, postarat će se i za dušu. Dat će dobar nauk, primjer svom rođaku, svojoj rođakinji. Starat će se da se ovi ispovide i što prije svoju dušu urede.“
U svojim marijanskim poukama o. Gerard ne zanemaruje ni poteškoće koje se mogu dogoditi kad čovjek tako želi djelovati. Piše:
„Istina, mnogo će ruganja i nezahvalnosti viditi, al uvik će to držati: ja ne znam ko će biti nezahvalan. Ja ne znam kako ću još i sam i sama proći.“
Poziva na pouzdanje u Boga u ime kojega se dobro čini bližnjemu.
Mariji je u činu Isusova prikazanja u Hram u rečeno da će joj mač probosti dušu. Nije se prestrašila, jer je u naručju držala Boga. na ovo upućuje sluga Božji. Kad čovjek u srcu nosi Boga, svi mačevi života, koji žele zapriječiti djelovanje Božje, prijeteći će ubadati, ali neće moći ubiti. Marija je vjerovala Isusu kad ga je u Hramu držala u naručju, ona m u je vjerovala i na Kalvariji kad ga je mrtvoga držala u krilu. Ona i nama govori danas:
„Učinite sve što vam rekne!“
o. Vjenceslav Mihetec, OCD