“Zlato si darovao malenom isusu kada si (sveti nauk Crkve od misnika) primio, jer nisi to vjerovao što si pameću shvatio, već si svoju pamet kao zlato isusu i pravoj vjeri žrtvovao.
Tamjan pak daruješ kada se moliš. Ta molitva je za Isusa kao najljepša svirka kojoj se on raduje.U molitvi te isus uči kako tvrdo trebaš vjerovati sve što majka Crkva i tvoja vjera uči…
Mirtu daruješ isus kada ne ugađaš svojemu tijelu već svojoj duši. … Zato podaj mirtu isusu, pridaj svoje tijelo kao žrtvu…
Čvrsto obećajmo danas, da ćemo (Isusu) darovati zlato (svoju pamet); tamjan (skrušenu molitvu); mirtu (svoje tijelo i sve Isusu) tako ćemo sigurno putovati, Isusa nalaziti, s njim se sjediniti i navijeke blaženi biti.”
Iz Evanđelja po Mateju; Mt 2,1-12
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: “Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.” Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: “U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj – Izraela! Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: “Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.” Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
Promišljanje
Ono što mi prvo pada na pamet kod ovog ulomka jest ono što viđam svaki dan. Tu i tamo neka zvijezda zablista, netko primjeti njezin sjaj, slijedi ju, dok naprotiv velika većina postupa kao da ta zvijezda ni ne postoji. Zvijezda je povezana, ovdje, s rođenjem djeteta. Kakvo je to dijete kojeg slave i zvijezde? Da, upravo to je pitanje koje si postavljam gledajući štalicu. Gledajući to djetešće. Ta tko si ti? I zašto to činiš? Zbog mene? A ja? Ja nikad ne primjećujem sjaj zvijezde da me dovede do tebe.
A taj sjaj, on jednostavno dolazi iz onoga što me okružuje. Iz očiju bližnjega. Iz hladnoće vjetra. Iz bjeline snijega. Kako je lijepo odvojiti vrijeme i otići negdje sam. Sam, a ne usamljen, jer nikad nismo usamljeni. S nama je naš anđeo čuvar, još jedan znak milosti koji nam Gospodin daruje. Upravo tim nevidljivim bićima povjerio je Gospodin upravu nad zvijezdama, nad izlaskom i zalaskom sunca, nad proljećem, ljetom, jeseni i zimom. Vjerojatno je upravo i anđeo potaknuo zvijezdu da se mudracima ukaže tako sjajna i posebna. A njihovi anđeli čuvari su ih potakli da upravo u toj zvijezdi prepoznaju ono što su očekivali, a to je znak rođenja velikog Kralja.
Onoga, u čije će vrijeme cvjetati pravda i mir velik kako nam govori prorok Izaija.
Mir je ono što nam je potrebno. Mir u srcima, mir u odnosima. Usudio bih se reći da je upravo mir znak blizine Božje. Taj mir se postiže time da prepoznam zvijezdu, i nadasve, da prepoznam onoga kome me zvijezda upućuje. Nadalje, to je također poziv da nasljedujem primjer zvijezde, te da ja budem taj koji će druge upućivati prema Isusa.
I tada, Isus postaje za mene Kralj. Tada kad u djetetu koje se rodilo od Djevice Marije vidimo onoga za koga znam da me ljubi. Ta on je dao svoj život da bismo imali život u izobilju.
U izobilju mira, a ne materijalnog. Sreća često pobjegne iz onog doma koji sve ima a mira nema. Baš u onim obiteljima, koje imaju mir, tamo i sreća svoje gnijezdo svija. Mir koji daruje Gospodin. I samo preko Njega možemo doći do onoga za što smo stvoreni.
A to smo slušali dosta često u ovo Božićno vrijeme kod navještaja proslova Ivanovog evanđelja. Da smo djeca Božja. Preko zvijezde, do Kralja, pa preko kralja do djeteta Božjeg. To je ono što moramo nasljedovat. To je put. I svatko, gdje i kako god bio, posjeduje dovoljno snage da to postigne. Kako to znam? Pa pogledaj samo dijete u štalici. Ako je ono postiglo to, tada i nama to postaje moguće. Upravo to je ono za što je on došao.
br.Mario Ivan