Spomendan Ivana od Križa je 14.12., ove godine, zbog toga što taj datum pada u nedjelju, prenosi se na prvi slobodni dan, a to je ponedjeljak. Stoga se u Karmelu, svetkovina Ivana od Križa slavi danas, 15.12.2014. Kratku biografiju možete pročitati na slijedećem linku: http://www.bitno.net/vjera/sveti-ivan-od-kriza-mistik-koji-je-reformirao-karmelicanske-redovnike/ ; ovdje sam više nastojao staviti svoje promišljanje.
Evanđelje po Ivanu; Iv 17, 17 – 26
Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.”
Promišljanje
Posveti ih u istini, poslah njih u svijet, da svi budu jedno, slavu koji si dao meni ja dadoh njima, savršeno jedno, ljubio njih kao što si ljubio mene, gledaju moju slavu, očitovao tvoje ime.
Veliko je to otajstvo. Velike su to stvari. Sin čovječji moli za one koji su uzvjerovali u njega. Promotri što to govori naš Gospodin. Pogledaj kako se obraća svome Ocu. Nije li ovo predivan uzor molitve? Nije li ovo divan primjer u kojem nam evanđelist prikazuje kako je sam Gospodin molio svoga Oca?
Nekako mi se čini da je središte upravo ovo, da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi. To jedno, to se odnosi na jedinstvo tijela Kristova. No isto tako odnosi se i na odnos duše i njezinog Zaručnika. To je govor o sjedinjenju. Sjedinjenje, to je čas kada duša i Gospodin postaju jedno. Kada duša potpuno vrši volju Oca svoga, i kada joj, zbog ljubavi koju prema njoj gaji, Zaručnik daje samog sebe. Zvuči ti to malo previše? Kao nešto što je bliže svijetu bajka a manje svijetu stvarnosti?
I nisi daleko od toga. Tako bi i bilo da nemamo primjera koji nam govore da je to moguće. Danas slavimo svetkovinu sv. Ivana od Križa. Njegova nauka i njegov život obilježio je čitav karmelski red, ali i čitavu Crkvu. Njegova djela odsjevaju sjajem ljubavi Božje. On nam govori kako je Krist rudnik u kojem treba kopati i istraživati i kako nikad nećemo doći do kraja. No, nikad ne smijemo ni prestati žudjeti za njim.
Da bismo došli do sjedinjenja, nije dovoljno pročitati ovih par redaka koje sam napisao, ta nisam ni dotaknuo vrh onoga što otajstvo Krista skriva. Za to je potreban ustrajnost. Potrebno je nasljedovati Krista. Samo to jest put do sjedinjenja. Dio te radosti opisan nam je u Pjesmi nad pjesmama, gdje se spominje kako zaručnica traži i iščekuje zaručnika.
Još više to pronalzaimo u životu samoga Krista. Pogledaj što on kaže “Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!” (Mt 7, 13 – 14)
Uska vrata, to je put u kojem ništimo sebe, put u kojem se učimo poniznosti, poslušnosti. To je odgoj. Svi znamo što i kako trebamo činiti, nisu nam potrebni neki posebni tumači ili neke stvari koje bi nam otkrile ono što nam je činiti. Mi se bojimo to uzeti.
Jer, uska vrata su ono što nitko ne želi. To je patnja i bol, patnja u kojoj se lomi naša osobnost i naša volja. Poput kipara koji odlama komadiće kamenog bloka kako bi dospio do kipa koji je unutra, ili slikara koji koristeći mnoštvo boja na bijelom papiru crta prekrasan nebeski svod.
Blok kamena tu trpi i teško mu je. Papir trpi pritisak kista i težinu boje. No, rezulat je fantastičan. On očarava. Zato je potreban trud i muka. I zato moramo patiti. Ako i samo ako na pameti imamo nasljedovanje Krista i želju da sve što nam se događa, dobro i loše, činimo iz ljubavi prema Gospodinu. Tako čineći, tražit ćemo Gospodina a ne osjećaje i uživanje. Čineći tako, naljedovat ćemo i ovog velikog sveca, koji je sam rekao da tko ne traži Kristov križ ne traži njegovu slavu.
Da bismo dospjeli do slave, moramo ući kroz uska vrata. Vidi, što su uska vrata u tvom životu? Tko ili što te prijeći da ostvariš ono što Gospodin želi od tebe? Ne boj se, bit će teško, toliko teško da ćeš poželjeti odustati, no, Gospodin te neće ostaviti. Vjeran je. Zato i kaže Isus: I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima. (Iv 17, 26) Ako je On u nama, tada nema straha. Unatoč patnjama, mi idemo naprijed. Jer On je s nama. Idi tako ususret svetkovini rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Budi zahvalan Gospodinu, ali i pripravi se na to da nasljedovanje Krista uključuje patnju i bol. Jer on sam je patio ali i radovao se. Stoga, ustraj! Ta to je ono na što smo pozvani! Biti slika Božja u svijetu!
br.Mario Ivan