Danas se pokazalo da je Bog Otac ljepše ruho načinio svojoj nebeskoj kćerki nego sve zemaljske ljubezne majke svojim kćerkama. Na današnji je dan Bog pokazao kakva je prava slika Božja. Na današnji dan Bog pokazuje kakvo treba biti svako čeljade, jer smo svi na Božju sliku stvoreni…. (o.Gerard)
Iz Evanđelja po Luki ;Lk 1, 26-38;
U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.
Promišljanje:
Zborna molitva današnje svetkovine glasi:
Zborna molitva
Bože, ti si po zaslugama smrti svoga Sina
unaprijed oslobodio od svake ljage grijeha
začeće Djevice Marije i tako pripravio
dostojan stan svome Sinu.
Po njezinu zagovoru daj nam da
čista srca dođemo k tebi. Po Gospodinu.
Što nam to govori? Govori nam da je Gospodin pripravio dostojan stan za svog Sina. Oslobodio je Mariju svake ljage grijeha. Prvo čitanje nam prizivi u srca scenu iz Edena. Scenu kada Gospodin dolazi u susret čovjeku i kada otkriva da je sagrješio. Prekršio je jedinu zapovijed koju je Gospodin dao. No, nije ostavio čovjeka. Rekao je da će doći Onaj koji će zmiji satrijeti glavu. I došao je. Gospodin naš Isus Krist.
Njegov drugi dolazak iščekujemo, i evo, i ove godine slavit ćemo svetkovinu rođenja našeg Gospodina Isusa Krista. Ostvarenja obećanje kojeg je Gospodin dao. Dao nam ga je zato jer nas ljubi i jer je ljubav korijen svih Njegovih pokreta. On zna što je ono što nam najbolje može koristiti.
Marija je to prepoznala. Ona je slušala riječ Gospodina. Slušala je anđela. No, nije slijepo slijedila riječi koje je čula. Stade razmišljati kaže evanđelist Luka. Taj trenutak, upravo taj, pokazuje svu slobodu koji je Gospodin darovao svakom stvorenju. Pazite, Marija je u to doba imala vjerojatno 14 godina. I onda je razmišljala. Stade. Zastala je pred time. Nije pobjegla nije napala anđela ili nešto treće. Ona stade razmišljati, možemo reći preispitivati, tražiti ili još bolje moliti. U kontaktu s anđelom, dakle s nekim tko nije iz ovog vidljivog svijeta, uvijek ostanemo zapanjeni. Slično je i s napastima, kada nas đavao napastuje da nešto učinimo i kad to učinimo, nakon tog čina u sebi osjećamo žaljenje i kao da to nismo nekako potpuno svojevoljno učinili.
Ovdje nije takav slučaj. Marija je promislila i odgovorila. Njezin da jest da koji odzvanja hodnicima vječnosti. To je onaj da, koji Sotona nije mogao izreći. To je da, da služenju Gospodinu nasuprot non serviam (neću služiti) Sotone. To nam lijepo govori današnji himan večernje molitve časoslova:
O zaštitnice djevicâ,
Sva čista Majko Božija,
Što nada si i rajska dver,
Veselje vječnih dvorova.
Od trnja ovit ljiljane,
Golubice s krasotom svom,
I mladice, što korijen ti
Lijek daje svijetu ranjenom.
Sotoni strašna tvrđavo
I zvijezdo lađi nasjeloj,
Od zasjeda nas očuvaj,
Prosvjetljuj, vodi narod svoj.
Rasprši tamne zablude,
Odmakni skriven greben ljut,
Na burnom moru siguran
Zalutalima kaži put!
Ti jedina si prečista
Sred roda našeg grešnoga.
Vještinu zmije zlobnice
Odagnaj od nas preblaga!
Sva slava Ocu višnjemu
I Sinu s Duhom Presvetim,
Jedinstvenom što milosti
Obdariše te bezgrešnu. Amen.
Stoga i jest Marija jednina uzdignuta iznad svih korova anđela. Ona pokazuje ono će svatko od nas biti kad dospijemo do punine uzrasta ljubavi Kristove. Kada postanemo odrasli, i nakon što blagujemo tvrdu hranu, a to su patnje, napori, boli, ali i ljubav i radost služenja, prispijemo u vječnu slavu gledanja Božjeg lica.
Vidimo, Gospodin prvi pristupa, a na nama je da mu odgovorimo. Promislimo, molimo, gledajmo i slušajmo. No jedanput kad donesemo odluku da služimo Gospodinu, tada to vršimo svim silama, cjelim srcem. Vidimo kamo će nas to odvesti. Marija je bila radosna, ali i žalosna, smijala se, pjevala „Veliča“ ali i gorko plakala pod križem. No, baš zato jer je sve to prošla, i ustrajala u vjeri u Sina Božjeg, nama je pokazala put. Put koji vodi do neba. A to je vjera i ustrajnost u nasljedovanju Krista.
Imajmo to na pameti dok se približavamo blagdanu rođenja Gospodina našega Isusa Krista.
br.Mario Ivan