Poziv na svetost upućen je svima jednako: svećenicima, redovnicama i redovnicima, kao i vjernicima u laičkom staležu. Poziv je to na trajni rast u ljubavi prema Bogu i braći ljudima.
»Na laike spada po njihovu pozivu da traže kraljevstvo Božje baveći se vremenitim stvarima i uređujući ih po Bogu. Žive u svijetu, to jest u svim i pojedinim dužnostima i poslovima svijeta i u redovitim prilikama obiteljskog i društvenog života, kojima je kao protkan njihov život. To su oni od Boga pozvani, da pridonesu, kao iznutra poput kvasca, posvećenju svijeta vršeći vlastitu dužnost, vođeni evanđeoskim duhom, i tako drugima otkriju Krista u prvom redu svijetleći svjedočanstvom svoga života, vjerom, nadom i ljubavlju. Na njih dakle posebnim načinom spada da sve vremenite stvari, s kojima su tijesno vezani, tako rasvijetle i urede da se uvijek vrše po Kristu i da rastu i budu na slavu Stvoritelja i Otkupitelja«. (LG, 31).
Svetost vjernici laici ostvaruju u svom, laičkom staležu. Crkva je, po sebi, ontološki sveta i svatko tko pripada svetoj Crkvi, također je svet, ne zbog vlastite svetosti već zbog svetosti dragoga Boga, na kojega smo, kao djeca Božja oslonjeni i On nam daje svoju svetost. Dar svetosti, koji smo na krštenju primili, treba živeći čuvati i usavršavati, vršeći svoje dužnosti najbolje što možemo, unutar svoga staleža, na mjestu na kojem jesmo, u svom zvanju i u obitelji.
s. Snježana Foršek, OCDS