Naša je duša kao svilena, fina vreća u koju Isus sipa dragulje bez prestanka. Ona samo Nebu mora biti otvorena, a za drugo sve zatvorena, osobito za paklene muhe, koje letu oko duše, da joj strasti zapljuju, u njoj se tako okote štenci pakleni tj. grijesi.
Zato moramo stalno bdijeti, ove muhe tjerati. Jer bez pažnje ne samo da će ove muhe u nas uletjeti, nego će i progristi ovu vreću, našu dušu, pa će ispadati iz nje nebeski dragulji – milosti.
