Pogledajmo, kako je velika mudrost našeg Učitelja. Vidio je Gospodin da nismo mogli kako je pravo ni svetiti, ni hvaliti, ni veličati, ni slaviti ovo sveto ime Vječnoga Oca pa je to uvrstio u molitvu jedno pokraj drugoga.
Veliko dobro koje je u Kraljevstvu nebeskom, uz mnogo drugih, jest u tome da više ne računamo ni sa čime ovozemaljskim već sa spokojnošću i slavljem u nama samima, da se radujemo s velikim zadovoljstvom što svi svete i hvale Gospodina i blagoslivljaju njegovo ime. Ne vrijeđa ga nitko, a sama duša se ne bavi ničim osim time da ga ljubi. No ljubili bismo ga znatno drukčije kada bismo ga dobro poznavali.
MOLITVA SMIRENOSTI
Smirenost duše je vrhunaravna stvar i mi je ne možemo doseći koliko god se trudili, jer dušu do mira dovodi Gospodin svojom nazočnošću. Duša shvaća, na način sasvim nepoznat shvaćanju izvanjskih osjetila, da je već posve blizu svoga Boga i da će zamalo postati jedno s njime. Toliko je vesela samim time što je blizu izvora, jer je, čak i ne pijući, napojena. Moći su smirene i ne želi se ni pomaknuti jer joj se čini da će izgubiti ovaj mir. Duša se nalazi u palači uz svoga Kralja i vidi da joj počinje davati svoje kraljevstvo. Ništa joj nije teško, sa zadovoljstvom i užitkom, koje ima u sebi, toliko je opijena i zadivljena da bi rado sa svetim Petrom rekla: “Gospodine, napravimo ovdje tri sjenice”.
Ponekad u ovoj molitvi smirenosti Gospodin udjeljuje i drugu milost, a to je volja, koja sjedinjena sa svojim Bogom, ima veću moć služenja njemu, nego što ima sposobnosti za bavljenje stvarima ovoga svijeta.
Velika je to milost, kome je Gospodin udjeli, jer su združeni djelatni i kontemplativni život; Marta i Marija su skupa. Najbolje ćemo sačuvati ovu milost tako da jasno shvatimo da joj ne možemo ni dodavati ni oduzimati, nego samo primati. Dobro je pobrinuti se za veću samoću zato da se da mjesta Gospodinu i dopusti njegovom veličanstvu da djeluje kao u nečemu što je njegovo.
Događa se ponekad da duša bude vrlo smirena, a da je razum posve rastrojen. Ponekad se događa da je duša smirena, razum sabran i prati ga volja, pa kad se sve te tri moći slažu, (duša, razum i volja) onda je to slavlje. To je poput dvoje vjenčanih, kad se ljube; jedan hoće što i onaj drugi.
Pazimo na ovu molitvu Očenaša i sve ostale usmene molitve, jer kada Bog udjeli svoju milost moramo se otresti briga za stvari od ovoga svijeta.
Ako Gospodin vidi da se duša okreće zemlji, dok je vodi u Kraljevstvo nebesko, ne samo što joj neće razotkriti tajne koje su u njegovom Kraljevstvu, već će joj rijetko udjeljivati tu milost.
Upozorenje
Ima osoba koje Gospodin obdari tim milostima i daje im sveta nadahnuća, a one se prave gluhima. Toliko su sklone govorenju i izgovaranju mnoštva usmenih molitava na brzinu, budući da se smatraju dužnima moliti ih svakog dana, poput onoga tko završi svoju zadaću, da ne prihvaćaju kraljevstvo Božje. Misle da svojim moljenjem čine bolje, a zapravo se rastresaju. To nemojmo činiti, već pazimo na čas kada nam Gospodin udjeli tu milost. Shvatimo da gubimo veliko blago i da mnogo više činimo jednom riječju iz Očenaša s vremena na vrijeme, nego da ga izmolimo mnogo puta na brzinu. Vrlo je blizu onaj kojega molite i neće vas prečuti.
s. Teodora Živković, OCDS