U psalmima se često ponavlja zahtjev: “Nauči me… Nauči nas!” Tako stoji: “Nauči me svojim stazama… Nauči me putu svojemu… Nauči me razumu i znanju… Nauči me da vršim volju tvoju!”
Isusu je jedan od učenika uputio zahtjev: “Gospodine, nauči nas moliti!” (Lk 11,1). Isus nije odugovlačio. Odmah im je rekao: “Kad molite, govorite: ‘Oče, sveti se Ime tvoje… Budi volja tvoja!”’
Znalci Svetoga pisma kažu da bi trebalo prevesti: “Daj da se dogodi volja tvoja!” A koji bi to događaj trebao biti? Ovdje se moli za ostvarenje Božje volje po kojoj će doći njegovo Kraljevstvo.
Ali u ovo je uvučen i čovjek. Bez čovjekova prihvaćanja Božjih zapovijedi, njegovo usklađivanje s voljom Božjom ne može se ostvariti. Ovu molbu izriče Isus u Getsemaniju: “Budi volja tvoja” (Mt 25,42) i “Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!” (Lk 22,42). Tu se Isus u potpunosti usklađuje s voljom svoga Oca.
Svjedoči pokojni brat Pavao, kako je sluga Božji malo pred smrt rekao: “Nikada dobroga Boga nisam uvrijedio teškim grijehom.” I odmah je dodao: “Ovo može reći samo svetac.”
Svakako, ovo može za sebe reći samo čovjek koji je čitavog života nastojao sve svoje misli, riječi i djela usklađivati s Bogom.
Tu se “događa” volja Božja.
Kao odličan učenik u školi molitve svete Majke Terezije, o. Gerard dobro je poznavao njezino razlaganje Gospodnje molitve u “Putu k savršenosti” (27. do 42. poglavlje). U trideset i drugom poglavlju snažnim zamasima razlaže riječi “Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.”
Sluga Božji je imao živo iskustvo Volje Božje. Upravo kao događaja, a ne samo želje, kad piše:
“Lako pogoditi ispunjenje Božje volje, kad nestane naše volje. Dotle ne padamo dokle se na Boga oslanjamo.”
Ovo se iskustvo rađa iz krvlju oblivenog života. U Getsemanskom vrtu Isus je ove riječi izgovorio u krvavom znoju. Zamolio je učenike da mole, a našao ih je pozaspale.
“Dotle ne padamo dok se na Boga oslanjamo.” Ne može se izdržati u molitvi bdjenja ako se ne oslonimo na Boga.
Ima u životu trenutaka kad je čovjeku tako potreban prijatelj koji s njime bdije, moli, šuti. Ali bdije. Ne spava. Ako prijatelj u tome zakaže, onda je to krvoznojno teško.
Imao je sluga Božji takvih iskustava. Čuo sam od onih koji su ga izbližega poznavali, kako je znao plakati kad su braća, usprkos svoj njegovoj brizi za ispunjenje Božje volje, “spavali” .
To je iskustvo agonijske molitve . Upozorava nas sv. Pavao da molitva nikako nije samo užitak, već zna biti i agonijski teška. To je iskustvo, kako nam zbore Evanđelja, i našega Gospodina Isusa, pa će onda takva iskustva imati i svaki onaj koji prihvaća njegov križ.
Kako je moguće ostati Bogu vjeran i u tako mučnim stanjima? Kako je moguće ostati u molitvi? Iskustvo o. Gerarda istinski je utješno.
“Volja je dobra ako se ne radujemo dobrom djelu, nego Bogu milom, komu ugađamo dobrim djelom (…) ono što je Bogu milo. ‘Budi volja tvoja.’ Volja tvoja: najbolja!”
“Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko!” (Mt 5,3). Ovo je Isusova čestitka onima koji ništa ne žele bez Boga. Jedino što je tražio u molitvi, jedini s kime je drugovao, bio je Bog. Jedina radost njegove duše.
o. Vjenceslav Mihetec, OCD