Nikodem, vjerni učenik Isusov, položi Isusovo tijelo u lijepi i novi grob. Isus je sahranjem, ali ipak živi. Živi kao Bog. Njegov je križ postao zeleno drvo, plodna voćka, najbolja voćka, koja daje najljepše voće svojoj Crkvi.
Svatko je od nas i među nama kao raspet, jer svatko nosi svoj teret. Kao što Isus nije htio sići s križa, tako i mi moramo ostati na našem križu. Ako nam je teško molimo Isusa, neka čavle iz svojih ruku stavi u naše ruke, da nam bol izliječi. Nek Isusov križ bude naša kruna. Neka sjaji povrh nas. Križem razgonimo napasti. Križem je Bog otvorio raj. U raj mogu ući samo oni, koji svoj križ ne skidaju s ramena. Ostanimo na križu s Isusom do smrti. Pohranimo Isusovo tijelo u svoju dušu. Čist grob, čista je duša, nakićen grob, nakićena je duša. Ispovjedi se, da ti duša bude čista i nakićena milostima. Tko za života kiti krepostima svoju dušu, s Isusom će na dan uskrsnuća slavno uskrsnuti.
Isuse, ostani s nama za ovoga života, a poslije smrti primi nas k sebi u nebo.
