U velikoj muci Isusovo tijelo visi na kržu. Težina tijela kida ruke i stvara još veće rane. Krv sve više teče iz ruku i nogu. Isus žalostan čeka smrt na križu. Uz tjelesnu patnju Isus podnosi i onu duhovnu. Rugaju mu se: «Ako si Sin Božji siđi s križa pa ćemo ti vjerovati. Drugima je pomogao, sebi ne može pomoći»! I razbojnik mu se viseći na križu ruga. Isus moli za svoje neprijatelje. Raskajanom razbojniku već danas obećaje kraljevstvo nebesko. Pod križem stoji Ona čiju muku Isus također gleda. Isuse, tvrda je tvoja smrtna postelja. Izdahnuo si na tvrdom drvu križa. Zemlja se potresla, grobovi se otvoriše, stijene popucaše. Evo slave nevinog, evo uzora svakom koji trpi, tog će Bog i proslaviti.
Mili moji! Da drugo ništa ne znamo o Isusu i ovo nam je dosta. Propet na križu mirno i srpljivo visi. Što je to? Ništa drugo, nego da ti budeš zadovoljan svojim staležom, svojim poslom i zanatom. Ako te napast uznemiruje, pomisli na propetog Isusa. On je propet i na križ prikovan, a ti si propet i prikovan na tvoj posao. Bježeć od svog posla i križa, Isusa prikivaš, njegove svete ruke prikivaš da te ne zagrle, da ne dobiješ milosti i snage. Ne propinji barem ti Isusa. Ne bježi od tereta. Gledaj Isusa koji za lijek dobiva žuč, a tvrdi križ za ležaj. Gledati Raspetog Isusa i tražiti laki život, kakve li nezahvalnosti!
