Početkom 2012. pohodio nas je naš duhovnik o. Branko Zebić, karmelićanin, i donio nam je male knjižice „Božansko Djetešce Isuse“. Na zadnjoj stranici te knjižice nalazila se molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Pročitavši molitvu, odlučila sam moliti za pomirenje moga muža sa svojom sestrom, mojom zaovom. Molila sam iz dana u dan cijelu godinu.
Kada je bila blizu ispovijed za Božić, sjetih se riječi Svetoga pisma: „Najprije se pomiri sa svojim bratom, a onda prinesi dar na oltar.“ Tada sam rekla svome mužu: „Sutra me vozi kod tvoje sestre. On mi odgovori: „Vozit ću te kuda god hoćeš, ali ja neću ići kod nje.“ Odgovorila sam: ,,Dobro!“ Sutradan smo se vozili iz Kaštela, gdje stanujemo, u Split kod muževe sestre. Usput sam molila Dođi Duše Sveti. Ti me urazumi što ću reći. A oca Gerarda sam molila da podrži ovu moju molitvu.
Pozvonila sam na vrata i ušla. Susret je bio pravo iznenađenje. Razgovarale smo kao da smo uvijek bile u dobru. Razgovarale smo oko dva sata i razgovor je bio ugodan. Muž me je pozvao na mobitel. Zaova me upita: ,,A gdje mi je brat?“ Rekoh: „Dolje me čeka.“ Ona brže-bolje krene dolje iako teško hoda. Muž mi je bio u autu, par kuća dalje, i ja ga zovnem da dođe pred zaovinu kuću. Kad je došao, on i sestra su se zagrlili i počeli plakati. Ja sam u sebi govorila: „Bože, hvala ti na ovoj milosti!” Zahvaljujem o. Gerardu Tomi Stantiću na isprošenoj milosti pomirenja moga muža i njegove sestre. Kada budem opet u potrebi, utjecat ću se zagovoru o. Gerarda. Hvala i slava Isusu!
24. ožujka 2013. Marija R., , Kaštel Novi
