“Tko želi služiti Bogu mora ponizan biti.
Ako se u služenju Bogu umiješa čovjekova slabost,
neka se slabost poniznošću liječi.
Po mogućnosti jedino, na Jedinoga Boga misliti.
Ako ponizno Bogu služimo peremo dušu od blata i praha,
a po dobrim djelima duša postaje puna zlatnoga praha.
Ponizan se, poslije učinjene pogreške, ponizi.
Poniznošću oboružan od svakoga je zla očuvan,
jer više dobrote dobiva nego što zaslužuje.
Ponizan je čovjek zadovoljan:
nema ništa, lagan je, lako moli i djeluje,
iako posrće i pogriješi.
Njegova ga nemoć neprestano tješi:
jer, što ne uspije učiniti to ga ne uznemiruje,
što može učiniti, učini, a što ne može pred tim se ponizi.
Moja poniznost: neka mi oči i želje budu podignute,
da svako zlo mjesto mene, Isuse i Marijo, popravite!
Tko se hoće čestito pred Bogom vladati,
neka odmakne od sebe sebičnost, nečistoću,
kako ne bi smetala Božjemu oku.
Ponizan se ne zabavlja sa svojom tjeskobom,
nego se zabavlja s Božjom voljom.
Božja volja je poniznome slava i ljubav trajna.
Po Božjoj volji sve, i tako nestane svake tjeskobe”.
Poniznost, prema ocu Gerardu, kako je lako razabrati iz njegovih navedenih riječi, što sam nazvao “hvalospjevom poniznosti”, ne vodi čovjeka ponižavanju nego slobodi i istini o sebi, prema onoj Isusovoj: “Istina će vas osloboditi.” U logici toga ponizan kršćanin nije ohol, sebičan. On je slobodan i zato osposobljen duboko Boga susresti i s njim se sjediniti.
Tko donekle poznaje karmelske učitelje: sv.Tereziju avilsku, sv. Ivana od Križa, Tereziju od Djeteta Isusa, lako će otkriti da se Gerard njima nadahnjuje u pisanju o poniznosti. On ih doslovno ne citira ali preriče njihovo učenje.
Već nam je poznata Gerardova ljubav prema otajstvu Isusa Djeteta. Isusovo djetinjstvo, za Gerarda nije drugo nego poniženje Utjelovljenoga Boga iz ljubavi prema čovjeku kako Gerard naglašava, zato:“Želi ostati malen kao Mala Terezija…. Mala Terezija, želi da se operemo vodom poniznosti jer oholi nemaju vremena misliti na Isusa, jer im je glava puna misli sebeljublja”.
Gerardova definicija poniznosti daje mogućnost mnogim poticajima. Danas se govori o slobodi, a slobode nema bez slobode od sebeljublja. Danas su aktualne pod našim podnebljem: pomirenje, ekumenizam. Bez poniznosti, kako je shvaća o. Gerard, ne samo neće biti napredaka u duhovnom životu nego i sva pregnuća oko vrednota pomirenja, dijaloga među kršćanima, oko jedinstva kršćana, ostat će mrtvo slovo bez slobode duha,tj. bez poniznosti, kako nam je definira SB Gerard Tomo Stantić.
o.Ante Stantić