o.Gerard, OCD

Školovao se u školi sv. Majke Terezije od Isusa i sv. Ivana od Križa, potvrdu nauka je nalazio u djelu sv. Terezije od Djeteta Isusa, a sve je to hranio pobožnošću prema Isusovom djetinjstvu pred likom Malog Praškog Isusa.

Svi ti sadržaji slijevali su se u njegovu dušu koju je čuvao u šutnji. Šutnja mu je omogućavala jasnu čujnost glasa Učitelja. Plod njegove duboke, gotovo opipljive šutnje bio je mir. Gotovo da je bilo nemoguće uznemiriti ga.

Pripovijedao je sada već pokojni o. Vilko: nekog dana listopada 1947., za večernjeg blagoslova, klečao je sluga Božji pred Svetootajstvom u crkvi. Bilo je to teško vrijeme za Crkvu. Partizanska era. Netko je bacio kamen izvana u prozor kod glavnog oltara pred kojim je o. Gerard klečao. Oko njega su se prosula stakalca prozorskog vitraja. O. Vilko je zadrhtao kod harmonija, ali, veli, o. Gerard se nije ni pomaknuo. Potpuno je ostao u molitvi miran pred Kraljem mira. S njime sjedinjen.

“Samo Boga za Boga želit`… Gledaj u moje oči u kojima sja moja Božanstvena lipota. Gledaj u moje oči u kojima vidiš savršenu lipotu svakog stvorenja neba i zemlje. Gledaj moje uši koje su skupile sve lipe pisme koje su ikada ispisane, poje se i pivaju. Ja sad ove izdajem da tebe razveselim. Slušaj moj govor koji je lipši i ugodniji od ovih svijuh pisama. A moje cilo je lice tako sjajno da se u njemu ukaziva svaki čas novih i novih sto sjajnih sunaca. Gledaj kako se čiste u mom srcu srcā. Gledaj kako svako prljavo srce, kad ga izvadim iz mog srca, postaje sjajno sunce.”